Da baš ne zrače kancelariju zbog mene…

Ušao sam u ured mojih brokera i… da bar imaju tepih, a ne parket. Znoj je kapao, i kapao, i kapao s mene, praveći mi pod nogama lokvu veličine razglednice, pa kancelarijskog papira. Kapi su se od poda odbijale do negdje ispod koljena. Na fotelju sam sjeo pazeći da se na naslonim, jer su mi leđa nakon što sam skinuo ruksak bila mokra fleka.

“Pa, dobro, Birt, prošli put smo nakon tvog posjeta morali dva dana zračiti kancelariju, a sad si nam odlučio uništiti i parket i cijeli inventar”, reče analitičar. Reče ozbiljno, trudeći se da zvuči kao šala, ostali su se kidali od smijeha i prizora.

“O.K., O.K., promijenit ću parfem”, i ja sam se trudio zvučati kao da se šalim.

“…”

Izgleda da sam to rekao previše ozbiljno, a financijaši su skloni shvaćati doslovno.

“Shvatio sam, shvatio sam…”, umirio sam ih.

Šalu na stranu, svuda sam pješačio. Ponekad bih i ušao u autobus ili tramvaj, ali više nisam mogao podnijeti gužvu, ni stajanja na semaforima. U autobusu ili tramvaju osjećao sam se okovanim, potpuno bespomoćnim. Izdržao bih dvije stanice, izašao, i uživao u slobodi otvorenog prostora. Jednostavno, na sastanak bih krenuo dovoljno ranije. Za samo nekoliko tjedana premjerio sam, baždario sam sve rute kojima sam se kretao, i stizao bih u minutu točno, ili malo ranije.

Nevolja je što je posljedica ustrajnog pješačenja sve veća i veća moć organizma. Čovjek i ne primijeti koliko brzo hoda. Uopće se nisam znojio, sve dok ne bih stao. A onda bi znoj provalio iz mene.

Kompromis, na sastanke na kojima nisam smio smrdjeti po znoju vozio bih se taksijem ili tramvajem, ali gdje god sam mogao, i dalje sam pješačio.

Želiš li smršavjeti, a misliš li da ti razgovor sa mnom može pomoći, nazovi, pošalji mail
Pošalji e-mail Nazovi
U najgorem slučaju, izgubit ćeš 30 minuta. U najboljem ćeš izgubiti 30 kila 🙂

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

40kila.com