Kuvalja je Cybexom Kostelića i Balića osposobio za povijest, a mene za rekreaciju

Da svladam nelagodu, strah od testova koji bi mogli pokazati što ne želim čuti, pitao sam Kuvalju zašto me je presjeklo u leđima. U redu, rekreativac sam, ali nije me presjeklo na penjanjima koja sam jedva izdržao, nego baš na izletu na kojemu kao da sam lebdio povrh planine. Dakle… Hladiš li mišić, pogotovo ako je u problemu, slab, iziritiran, u spazmu, mišić se stišće. A ja sam hodao po zimi, i sjeo sam na panj. Taman da otkrijem križa. Zašto hladimo ozljedu? Recimo, kad se udariš u mišić. Da se stisnu krvne žile. Ne nastane veliki hematom, a i smiri se bolna reakcija. Međutim, što je u ovom mom slučaju bitno, mišić se, kad ga se jako ohladi, skvrči. Skrati se. Ako su mišići nejednoliko jaki, onda će se nejednoliko skratiti, a pritom će pomaknuti dijelove konstrukcije. Zato je mene uhvatilo u leđima. Nejednoliko jaki mišići pomaknuli su strukture, koje su pritisnule živac, i zato me je zaboljelo. Najčešće te uhvatiljeti. Čovjek se uznoji, a preko oznojenog dijela tijela diskretno puše. Najčešće se radi o vratu i križima, najosjetljivijim dijelovima, gdje su neuralne strukture, živci su blizu. Taj čas počinje fizika. Hlapljenje tekućine je povećano. Da bi tekućina ishlapila, oduzima energiju. Zbog toga na podlozi, u ovom slučaju koži, pada temperatura. Prenosi se dolje, u dubinu, na mišić. Mišić ode u spazam. Stisne se, skvrči se. Seljaci znaju trik kako ohladiti lubenicu. Oblože lubenicu mokrom krpom. S krpe hlapi, i lubenica bude hladnija nego okolina.

Moje stanje… Bolno me je zatezalo u desnom kuku. I dok sam sjedio, a kamo li u hodu. Ni desno koljeno mi nije bilo najbolje. Izbjegavao sam osloniti se na njega. Kuvalje me je pitao o poslu, načinu života, aktivnostima, rekreaciji, ja sam odgovorao. Rekao sam da radim sjedeći. Ručao sam iz dostave, uglavnom meso i krumpir. Nisam se kretao, pa sam se strašno udebljao. Zbog kombinacije stresa, godina i godina loše prehrane i nimalo kretanja, probadalo me je u prsima. Završio sam na hitnoj. Doktorica mi je rekla da bih, ne učinim li nešto sa sobom, za sebe, mogao umrijeti. Odlučio sam smršavjeti, ali sam mršavio nestručno. Izgladnjivao sam se, i svaki dan sam hodao najmanje deset kilometara. Mjesecima sam hodao s posla kući, a jeo samo lagani, prelagani ručak, i lakšu večeru. Prvo sam iz organizma izbacio vodu, onda nešto masnoća, da bih na kraju istopio mišiće. S ostacima mišića, jer mi hodanje po ravnom nakon nekoliko mjeseci više nije bilo naporno, počeo sam se penjati na Sljeme, i druga brda. I tako sve dok me nije uhvatilo u leđima.

Takav sam, gotovo invalid, došao u Cybex centar. Kuvalja me je izvagao. Pitao me je koliko sam visok. Sve te podatke, i spol, unio je u kompjuter, a potom je testirao sporne dijelove tijela.

Testovi su pokazali da je nekim mišićima nedostajalo šezdeset posto snage. Neočekivano loši rezultati za moju dob, težinu i ostalo. No, testovi su korespondirali s tegobama zbog kojih sam se javio: bol u križima, utrnutost noge, pogrbljenost u kralježnici. I, da, bio sam tipičan pacijent koji se patio raznim dijetama, a nestručnim mršavljenjem je istopio mnogo masti, ali i mišićne mase, zbog čega sam strašno oslabio.

“Bio si toliko slab, da nismo znali hoće li se terapija primiti na tebe”, rekao mi je Kuvalja kasnije. “Kad nam dođe pacijent u standardnom postoperativnom postupku, s tako slabim, labavim mišićima, u toj fazi se prvo mora raditi sa strujom, pa tek onda nastaviti izokinetiku. No, kako ti nisi bio ozlijeđen, nije bilo traume, s tobom smo odmah počeli na Cybexu i to se pokazalo kao dobar izbor.”

Nakon samo dvije sesije vježbanja bol u kuku je nestala, a nakon samo pet dana sam, što godinama nisam mogao, bez problema više minuta čučao perući tuš-kadu. Ili, hobi mi je fotografija, bez imalo muke sam snimao kadrove koji su mi godinama bili nedostižni jer nisam mogao mirno čučati, a ni kleknuti na jedno koljeno. Zašto je Cybex tako efikasan?

“Kad radim analitiku, strašno su bitni ergonomija, i stil života i rada unatrag pet, šest ili deset godina”, kaže Kuvalja. “Uvijek to pitam pacijenta. Ti si unatrag deset godina sjedio, pušio, popio piva i piva, i jeo lošu hranu. Dobio si kile, i pritom se nisi kretao. Povećao si težinu na konstrukciju, a konstrukcija je izgubila sposobnost nošenja mase. Kao da su ti na autu gume stalno pomalo popuštale, a ti si cijelo vrijeme na auto tovario novi i novi teret, i na kraju si došao do felgi. S druge strane, nisi imao nikakvih teških ozljeda, operacija, bolesti koje bi utjecale na zglobove i mišiće. Ovo što te je boljelo u leđima je posljedica poremećene statike i biomehanike. Prevršio si mjeru. Kod izokinetike je angažiranje mišića apsolutno prilagođeno fiziologiji mišićnog vlakna. Kad se mišićno vlakno skraćuje, i kad se otpušta, ima svoju dužinu, poteže dijelove u zglobu i pritom razvija određenu silu. Ta sila je u svakom kutu gibanja zgloba drukčija, ovisno o dužini mišićnog vlakna. Na izokinetici, zato su takvi sistemi i izmišljeni, stroj razgovara s mišićem zgloba. Razgovora najmanje svakih 0,4 stupnja gibanja. Uzmimo koljeno. Osovina koljenog zgloba i osovina dinamometra su sinkronizirane. Mišić se giba, a opterećenje zgloba je zanemarivo. Opterećenje je na mišiću. Zato pacijenta s jako oštećenim koljenima, dok hoda, boli koljeno, boli ga oštećena hrskavica, a dok radi na izokinetičkom aparatu ga ne boli, jer je zglob razmaknut, a opterećenje je na mišiću. U tom principu mišić je optimalno opterećen u svakom svom položaju, od maksimalne do minimalne dužine istezanja. Struja tonizira mišić. Može ga pojačati da bude nešto tvrđi, ali ga ne može naučiti u koji položaj treba staviti zglob. To dolazi po nalogu iz mozga, vezano za položaj, gravitaciju, težinu i želju za kretanjem. Izokinetička rehabilitacija zove se neuromuskularna rehabilitacija, jer pacijent se kreće prema nalogu iz mozga. Kad radimo struju, to s mozgom nema veze. Ovdje radimo na cijelom lancu: mozak, živci koji provode signal, mišić, receptori, zglob. Drugo, kod tebe su mišići bili zdravi, samo su bili zapušteni. Bio si kao auto na parkingu. Auto na felgama. Misliš da ti je neko probušio gume. Ali, nije ih nitko isjekao, nego u gumama nema zraka. Napušeš gume, izbalansiraš, sjedneš, upališ auto, i odvezeš se. I, što je vrlo važno, tvoje su gume bile nejednoliko ispuhane. Kad se počne vježbati na izokinetici, pošto je cijelo vlakno angažirano, snaga se mišiću vraća pet do čak osam puta brže nego u teretani. S utezima se rade izotonički pokreti, što znači da mišić uvijek ima isti otpor. Rekli smo da se mišić izdužuje i skraćuje ovisno o kutu zgloba, njemu u svakom kutu treba druga sila, neki drugi otpor. A to znači da ti na devedeset stupnjeva savinutog koljena, kad ga hoćeš ispružiti, treba jedan broj Newtona, sljedećih nekoliko stupnjeva neki drugi broj Newtona, i tako redom. I obratno. Drugo, to mora raditi sinkronizirano, u oba smjera. Čovjek se kreće sinkrono. Moraju raditi obje noge. Izokinetički aparat razgovara s pacijentom i svakog trena mu dozira točno koliko mu otpora treba, da bi mogao napredovati. Ni više, ni manje. I zato si ti tako brzo napredovao. Čim smo mi nekoliko dana s tobom radili, a imao si zdrave mišiće, samo ispražnjene, ti si snagu svojih tako praznih mišića znao povećavati i do dvadeset pet posto dnevno. Za nekoliko dana uspjeli smo nadoknaditi mnogo snage, i tijelo je to odmah prepoznalo. Više se dijelovi nisu pomicali, nije te boljelo.”

Postupak je bio tako uspješan, da sam, kako rekoh, gotovo invalid, iz Cybexa otišao kao sportaš. Riješio sam problem kuka, koljena i kralježnice. Nakon terapije popeo bih se na petnaesti kat, naravno bez stajanja, a puls bi mi narastao za pet otkucaja. (Pred liftom je bila gužva. Susjed je vozio komade namještaja, i odjednom je u prizemlju bilo ljudi kao na tramvajskoj stanici u sedam ujutro. Nije mi se dalo čekati da dođem na red, i krenuo sam se penjati. Ujednačenim, brzim tempom, popeo sam se kao da hodam po ravnom. Nisam usporavao, a kamo li morao uzeti pauzu. Iako sam na sebi imao majicu, košulju, pulover i jaknu, ni kapi znoja na meni nije bilo. A puls mi se povećao za samo pet otkucaja. Stvarno rehabilitiran. Sportaš.) Na Sljeme sam se, mjestimično gazeći kroz snijeg do koljena, penjao bez pauze. Kuvalja kaže da sam imao zdrav kardiovaskularni sustav, koji je na trening reagirao kondicijom. Vježbanjem mišića koljena, kuka i kralježnice, vježbao sam i srčani mišić, i krvne žile. Zapustimo li mišiće, sitne krvne žile, kapilare ne dopremaju dovoljno krvi, to jest dopremaju koliko mišiću treba za to malo kretanja. Slab čovjek počne trčati, kroz kapilare ne dođe dovoljno krvi, mišić se zaguši, i čovjeka bole noge. Ne može. Čak mu ne mora ni srce lupati. Ne ide. Kad zdrav čovjek počne vježbati, na izokinetici vježba i srčani mišić. U dovoljno bogatim zemljama takve se vježbe rade za srčane bolesnike, jer je napor optimiziran. Ne možeš pacijentu napraviti štetu. Ako mu je teško, stane. Za razliku od trčanja na traci, koja ne staje, pa pacijent može i umrijeti. Znači, pri tom vježbanju, srčani je mišić vježban da pokrije potrebe organa, u ovom slučaju mišića. Drugo, to, ako treba, potiče povećanje broja kapilara na periferiji, koje opskrbljuju mišiće krvlju, tako da doprema kisika u ta tkiva bude bolja.

Od tada, dva puta na godinu idem u Cybex, a svakih godinu i pol na kompletno testiranje. Planinar sam. Penjem se, jačaju mišići dupeta. Mišići koji privlače koljeno bradi nemaju što raditi. I tako nastaje disbalans. To će pomaknuti poziciju kuka, zbog toga će se zakrenuti zdjelica, i na kraju će problema imati kralježnica.

“Po mom iskustvu”, kaže Kuvalja, “Cybex držipo nekoliko godina dok se problem ponovno ne vrati. Pacijent koji ima tamburaški bend pitao me je zašto se mora opet testirati. Nije li sredio problem? Pitao sam ga što prvo naprave kad navečer dođu svirati u birtiju. Naštimaju žice. Pitam ga zašto ih štimaju ako su jučer naštimane. Raštimale su se, nema harmonije. Postoji postotak tolerancije koji ne pravi problem, deset posto nije problem. Ali, nakon što prevršiš mjeru, konstrukcija se trese dok se na kraju ne sruši. Po mom iskustvu, godina i pol dana je rok u kojem se mišići ne stignu raštimati toliko da bude štete. Može se izdržati i četiri ili pet godina. Pamtim pacijenticu koja se javila nakon četrnaest godina, da bi na servis. Baka ima osamdeset i četiri godine. Ali… Kod mlađih ljudi, u radnom procesu, rok je kraći. Stres uzima strašan danak.”

Kuvalja je rehabilitirao našu zajedničku prijateljicu. Iz Cybexa je na more otišla kao sportašica. Kilometre je plivala bez muke. Trčanje, divota. Nedugo nakon što se vratila s godišnjeg opet je došla u Cybex raštimana kao i kad je prvi put došla na rehabilitaciju. Kao da ništa nisu radili. Stres. Godinu i pol do dvije je idealno vrijeme za preciznu provjeru. Nema nove štete, cijelo vrijeme si u top formi, zaštićen si od ozljeda, i najmanje je vježbe potrebno za povratak u top formu.

I, nakon što me je ne samo rehabilitirao, nego je od mene napravio sportaša, Kuvalja mi je preporučio…

Želiš li smršavjeti, a misliš li da ti razgovor sa mnom može pomoći, nazovi, pošalji mail
Pošalji e-mail Nazovi
U najgorem slučaju, izgubit ćeš 30 minuta. U najboljem ćeš izgubiti 30 kila 🙂

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

40kila.com