Misim da najbolje knjige o mršavljenju zapravo nisu knjige o mršavljenju

Ova je knjiga kao neplanirano začeto dijete čijim su začećem roditelji, koji se vole, ushićeni, oduševljeni, iz aviona se vidi da će to dijete zauvijek biti voljeno, obožavano. I bude. Nema ali.

Doista, nisam planirao knjigu o mršavljenju. Ni u peti nisam imao da ću ikada pisati knjigu o mršavljenju. Smršavjevši sa 134 na 104 kile palo mi je na pamet. Prijateljima sam u šali govorio da ću nakon biografija, saga, romana i manifesta konačno napisati nešto ljudima korisno. Moji prijatelji valjali su se od smijeha. Još gore. Čuvši da mislim objaviti knjigu o mršavljenju moja bivša draga reče da kako će itko vjerovati mom romanu nakon – knjige o mršavljenju. Rekoh joj da se lijeku protiv neke bolesti nema što vjerovati ili ne vjerovati. Liječi bolest, ili ne liječi. A nema veze je li lijek napisao autor knjige o mršavljenju, ili doktor ili farmaceut s pedeset godina iskustva u branši. Pri čemu je pazio da reputaciju ne naruši kakvom nepodobnom knjižicom.

Kao što mi u peti nije bilo da ću ikad pisati i objaviti knjigu u mršavljenju, na kraj pameti mi nije bilo ni da knjiga neće biti gotova skoro osam godina. Udebljao sam se, imao sam 134 kile, naglo i nestručno, nezdravo!, smršavio sam na 104. Euforičan, optimističan, nisam vjerovao da ću se opet udebljati, godinama se patiti između 115 i 120 kila, da će moja potraga za kartom koja vodi u pobjedu toliko dugo trajati.

I, čemu cijelo ovo poglavlje, mislim da se dijete, kao i svako dijete, otelo kontroli, nakon svih tih godina rekao bih da ovo nije knjiga o mršavljenju. Što zapravo želim reći…

Jedan od onih što u avionima zauzmu dva sjedala stajao je kod police top 100 non fictiona u knjižari na Gatwicku. Ne znam je li na polici bilo izloženo 100 najprodavanijih knjiga, ili 100 preporuka. No, na prvom i drugom mjestu rang liste non fictiona bile su knjige o mršavljenju.

I tako, gleda on, i gleda, i gleda te dvije knjige, ali ih ne uzima u ruke. Onda prvu skine s police. Pogleda korice, prelista je, i vrati. Uzme drugu, ista procedura. Odšeće nekoliko metara dalje, promatra i non fiction i fiction, pa se vrati knjigama o skidanju kila. Sad ih temeljito proučava. Predgovor, pogovor, nasumice otvara stranice i čita. Da ne duljim, dvadesetak minuta je šetao po dućanu, gledao torbe, pa knjige, majice, pa knjige, da bi na kraju kupio obje…

Ha! I prije nego što sam pročitao Đokovićevu knjigu Serviraj za pobjedu, u podnaslovu Dvotjedni plan bezglutenske prehrane za fizičku i psihičku izvrsnost (EPH Media, 2013.), prijateljima sam govorio da najbolja knjiga koju sam o mršavljenju pročitao nije knjiga o mršavljenju, nego Klinika Mayo – tjelovježba za svakoga (Medicinska naklada, 2010.). Naravno da se podrazumijeva da ne mislim da će rekreacija bez prehrane riješiti problem, ali, razumijete što želim reći. Dijete se otelo kontroli u trenutku kad sam postao sposoban formulirati rečenicu da mislim da najbolje knjige o mršavljenju zapravo nisu knjige o mršavljenju. Nego o promjeni životnih navika, o odabiru života naspram nekog oblika umiranja, autodestrucije, čega već.

Usudim se reći da postoje dvije metode. Prva je bez kretanja, uz striktnu kontrolu unosa kalorija. Druga metoda je – žderem, a mršavim. Dobro, ne žderem, ali nakon što sam sa 134 kile smršavio na 92 na mnogim sam večerama pojeo i tri teška čokoladna kolača. Buce bi me gledale skoro sa suzama u očima, i pitale bi koja je tajna mog uspjeha, kako to da mogu u deset navečer pojesti šniclu, njoke, salatu i tri čokoladne torte, sve to zaliti s dvije čaše vina, a ostajem vitak. Rekao bih istinu, istinu i samo istinu, mjesečno prehodam najmanje stotinu kilometara, ponekad i tristo, uglavnom odradim i trbušnjake i leđnjake, i kad god mogu planinarim. Ponekad po vrlo nezgodnom terenu, na kojem je i održavanje ravnoteže napor, a kamo li penjanje i spuštanje, hodam i devet sati. Dobro, s pauzama. I, malo je večera na kojima pojedem odrezak, tjesteninu, salatu, tri komada torte i popijem dvije čaše vina. Najviše jedna u tjednu.

Dijete se otima kontroli, i želi u svijet. Zilijun stvari se još može napisati. Po putu čuješ da zeleni čaj ima nula kalorija, ali da organizam, da bi ga pobijedio, spaljuje pedeset kalorija po šalici. Dvije šalice na dan, to je tri tisuće kalorija na mjesec, kao da dan i pol nisi jeo.

Probao sam bezglutensku prehranu. Nisu mi trebala dva tjedna, o kojima je pisao Đoković, fantastične promjene na bolje osjetio sam već četvrti dan.

Da, knjizi nedostaje i poglavlje o sirovojedstvu. Silno mi se sviđa raw food. Imam i nešto alata za tu kuhinju, recimo šiljilo za pravljenje špageta od tikvice, mrkve ili krastavaca, koje onda prelijem umakom od sojinog mlijeka, badema i još nečega. Preukusno. Kolači od sirove hrane su super.

Da najbolje knjige o mršavljenju zapravo nisu knjige o mršavljenju pomislio sam i shvativši da sam toliko pročistio organizam, da mi je drugo pivo previše. Vjerovali ili ne, ja, koji sam mogao popiti pet piva misleći da to i ne osjetim, više od dva piva danas mogu popiti samo nakon sati i sati planinarenja, i to samo ako je društvo kakvo moje društvo u planinama i je, besprijekorno. Ma, bude ekipa na večeri takva da sam popijem butelju vina, ali rijedak je to petak. Čaša je prava mjera.

Gotovo da ne jedem kruh. Tu i tamo. Peciva i manje. Bio sam presretan otkrivši da mi je od trećeg peciva – zlo. Muka, osjećam se kao da sam pijan.

Na kraju. Sve se podrazumijeva. I priče da želim ljudima pomoći, i da mi ne bi smetalo da pomažući ljudima zaradim milijun dolara. Ali, najsretniji ću biti dobijem li poneki kompliment da ovo zapravo nije knjiga o mršavljenju. Da je knjiga sjajna, ali da nije knjiga o mršavljenju, da tu ima nešto bitno više.

Želiš li smršavjeti, a misliš li da ti razgovor sa mnom može pomoći, nazovi, pošalji mail
Pošalji e-mail Nazovi
U najgorem slučaju, izgubit ćeš 30 minuta. U najboljem ćeš izgubiti 30 kila 🙂

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

40kila.com