Prorada emocija pomogla mi je da smršavim

Filozofirao sam što bih doručkovao prije plivanja.

“Ništa ti to ne vrijedi dok ne proradiš emociju zbog koje se debljaš”, dobaci moja sestra, Marija, u prolazu. Nije me više mogla gledati kako biram što neću doručkovati. Da… Ljudi inače biraju što – hoće doručkovati. A mi koji se patimo s kilama borimo se protiv sebe, mi biramo što nećemo jesti.

Na moru mi se nije dalo kuhati, racionalizirao sam da su mi dozlogrdjele i salate, i mozzarella, a šogor je radio najbolje sendviče na kugli zemaljskoj, najbolji roštilj, pa smo onda navečer izašli na večeru, malo rižota… Dodaš koje pivo, malo tjestenine, i možeš plivati koliko hoćeš, ali eto me opet na 118 kila.

Marija je devet godina mlađa od mene. I, kad to što je tek počela studirati integrativnu psihologiju – tek počela, a već kao da je popila svu pamet svijeta – iskombiniraš s razlikom u godinama, koliko god je istina da dvadesetak godina nisam reagirao u afektu dobiješ nešto nalik ključanju. A onda je još dodala…

“Vidi, ti to sad ne razumiješ. Ti to sad ne može razumjeti, i zato sad nećemo o tome. Ali, kad shvatiš da možeš tisuću puta biti discipliniran i s mukom smršavjeti, a da ćeš kile vraćati sve dok ne proradiš emociju zbog koje uvijek posrneš, a poklekneš jer ne možeš držati u sebi to što držiš, i rupu zatrpavaš hranom, hranom kompenziraš, ti mi samo javi da si shvatio o čemu se radi. A sad doručkuj što god hoćeš, i idi plivaj. A dok plivaš, probaj raditi nešto korisno. Razmisli što te tjera da nakon što s mukom smršaviš opet poždereš deset toplih sendviča iza deset navečer. To će ti pomoći više od guarane.”

Zaustio sam, htio sam raspravljati o tome, ali Marija nije htjela ni čuti. Jednostavno je odrezala da ja to sad ne mogu shvatiti, da je u tom trenutku meni nemoguće shvatiti da je emocija nadmoćna razumu, da je u tim okolnostima besmisleno gubiti vrijeme, da se u njenoj školi uči kako ovakvi kao ja mogu na petsto kartica racionalizirati, ali, ponovila je, nema smisla, i da se kladi u što god hoću da ću joj se brzo javiti, jer ću sigurno shvatiti i primijeniti kuženje principa o kojem oni uče u školi.

Možda sam na godišnjem još bio vruć. Ni na prvom plivanju nakon hinta koji mi je dala, ni do kraja odmora, ništa mi nije bilo jasno. Nisam shvaćao vezu emocije i mojih postupaka. Razum je morao biti dovoljan.

No, planinareći, sam sa sobom i prekrasnim mirisima prirode, razmišljao sam što me najviše brine. Iznad svih briga izdvojila se briga o mogućem gubitku dijela ili većine prihoda. S obzirom na to da sam preživio trogodišnje gladovanje, ali grozno gladovanje, ma i najmanje približavanje toj zoni bi me gadno uznemirilo.

Da sad ne idem u detalje, metoda kojom mi je Marija pomogla da proradim emociju, ma ne gubitka dijela ili većine prihoda, nego gašenja cijele branše, metoda je… Nakon što sam proradio strah za egzistenciju alkohol je sa mene otpao kao da ga nikad bilo nije. Da ne bude zabune, nisam pijandura. Ali, pio sam ona dva pića u društvu, gotovo svaki dan. Prokleti kratki šećeri, prokleto dizanje inzulina i posljedice. U nekim epizodama mršavljenja bih se uspio suzdržati, da, izdržavao sam u kafićima. A onda bih naglo vratio mukom istopljene kile. A sad, to je doslovce bilo nesvjesno, ušao sam u kafić i naručio kavu i vodu. Pa sam onda ulazio i ulazio i razne kafiće, i naručivao kavu i vodu. Prorada emocije – hvala, sestro! – za posljedicu je imala da više nemam potrebu za dva pića na dan, a u mnogim situacijama alkohol mi je bio odbojan. Čašu vina popio bih samo u najboljim društvima, i istinski sam uživao u tome. Nije više alkohol vladao mnome, a ja sam zapravo bih strah, nego sam ja vladao alkoholom.

Istina, istina i samo istina. U društvu se popilo osam rundi. Negdje na sedmoj su me pitali da kako mogu popiti toliko kava i mineralnih. Odgovorio sam da stvarno imaju pravo, i taman kad su im se lica ozarila, kad su pomislili da ću konačno naručiti nešto konkretno, rekoh im da kavu treba izbaciti, a i da je obična voda bolja od gazirane.

 

 

Misim da najbolje knjige o mršavljenju zapravo nisu knjige o mršavljenju

Ova je knjiga kao neplanirano začeto dijete čijim su začećem roditelji, koji se vole, ushićeni, oduševljeni, iz aviona se vidi da će to dijete zauvijek biti voljeno, obožavano. I bude. Nema ali.

Doista, nisam planirao knjigu o mršavljenju. Ni u peti nisam imao da ću ikada pisati knjigu o mršavljenju. Smršavjevši sa 134 na 104 kile palo mi je na pamet. Prijateljima sam u šali govorio da ću nakon biografija, saga, romana i manifesta konačno napisati nešto ljudima korisno. Moji prijatelji valjali su se od smijeha. Još gore. Čuvši da mislim objaviti knjigu o mršavljenju moja bivša draga reče da kako će itko vjerovati mom romanu nakon – knjige o mršavljenju. Rekoh joj da se lijeku protiv neke bolesti nema što vjerovati ili ne vjerovati. Liječi bolest, ili ne liječi. A nema veze je li lijek napisao autor knjige o mršavljenju, ili doktor ili farmaceut s pedeset godina iskustva u branši. Pri čemu je pazio da reputaciju ne naruši kakvom nepodobnom knjižicom.

Kao što mi u peti nije bilo da ću ikad pisati i objaviti knjigu u mršavljenju, na kraj pameti mi nije bilo ni da knjiga neće biti gotova skoro osam godina. Udebljao sam se, imao sam 134 kile, naglo i nestručno, nezdravo!, smršavio sam na 104. Euforičan, optimističan, nisam vjerovao da ću se opet udebljati, godinama se patiti između 115 i 120 kila, da će moja potraga za kartom koja vodi u pobjedu toliko dugo trajati.

I, čemu cijelo ovo poglavlje, mislim da se dijete, kao i svako dijete, otelo kontroli, nakon svih tih godina rekao bih da ovo nije knjiga o mršavljenju. Što zapravo želim reći…

Jedan od onih što u avionima zauzmu dva sjedala stajao je kod police top 100 non fictiona u knjižari na Gatwicku. Ne znam je li na polici bilo izloženo 100 najprodavanijih knjiga, ili 100 preporuka. No, na prvom i drugom mjestu rang liste non fictiona bile su knjige o mršavljenju.

I tako, gleda on, i gleda, i gleda te dvije knjige, ali ih ne uzima u ruke. Onda prvu skine s police. Pogleda korice, prelista je, i vrati. Uzme drugu, ista procedura. Odšeće nekoliko metara dalje, promatra i non fiction i fiction, pa se vrati knjigama o skidanju kila. Sad ih temeljito proučava. Predgovor, pogovor, nasumice otvara stranice i čita. Da ne duljim, dvadesetak minuta je šetao po dućanu, gledao torbe, pa knjige, majice, pa knjige, da bi na kraju kupio obje…

Ha! I prije nego što sam pročitao Đokovićevu knjigu Serviraj za pobjedu, u podnaslovu Dvotjedni plan bezglutenske prehrane za fizičku i psihičku izvrsnost (EPH Media, 2013.), prijateljima sam govorio da najbolja knjiga koju sam o mršavljenju pročitao nije knjiga o mršavljenju, nego Klinika Mayo – tjelovježba za svakoga (Medicinska naklada, 2010.). Naravno da se podrazumijeva da ne mislim da će rekreacija bez prehrane riješiti problem, ali, razumijete što želim reći. Dijete se otelo kontroli u trenutku kad sam postao sposoban formulirati rečenicu da mislim da najbolje knjige o mršavljenju zapravo nisu knjige o mršavljenju. Nego o promjeni životnih navika, o odabiru života naspram nekog oblika umiranja, autodestrucije, čega već.

Usudim se reći da postoje dvije metode. Prva je bez kretanja, uz striktnu kontrolu unosa kalorija. Druga metoda je – žderem, a mršavim. Dobro, ne žderem, ali nakon što sam sa 134 kile smršavio na 92 na mnogim sam večerama pojeo i tri teška čokoladna kolača. Buce bi me gledale skoro sa suzama u očima, i pitale bi koja je tajna mog uspjeha, kako to da mogu u deset navečer pojesti šniclu, njoke, salatu i tri čokoladne torte, sve to zaliti s dvije čaše vina, a ostajem vitak. Rekao bih istinu, istinu i samo istinu, mjesečno prehodam najmanje stotinu kilometara, ponekad i tristo, uglavnom odradim i trbušnjake i leđnjake, i kad god mogu planinarim. Ponekad po vrlo nezgodnom terenu, na kojem je i održavanje ravnoteže napor, a kamo li penjanje i spuštanje, hodam i devet sati. Dobro, s pauzama. I, malo je večera na kojima pojedem odrezak, tjesteninu, salatu, tri komada torte i popijem dvije čaše vina. Najviše jedna u tjednu.

Dijete se otima kontroli, i želi u svijet. Zilijun stvari se još može napisati. Po putu čuješ da zeleni čaj ima nula kalorija, ali da organizam, da bi ga pobijedio, spaljuje pedeset kalorija po šalici. Dvije šalice na dan, to je tri tisuće kalorija na mjesec, kao da dan i pol nisi jeo.

Probao sam bezglutensku prehranu. Nisu mi trebala dva tjedna, o kojima je pisao Đoković, fantastične promjene na bolje osjetio sam već četvrti dan.

Da, knjizi nedostaje i poglavlje o sirovojedstvu. Silno mi se sviđa raw food. Imam i nešto alata za tu kuhinju, recimo šiljilo za pravljenje špageta od tikvice, mrkve ili krastavaca, koje onda prelijem umakom od sojinog mlijeka, badema i još nečega. Preukusno. Kolači od sirove hrane su super.

Da najbolje knjige o mršavljenju zapravo nisu knjige o mršavljenju pomislio sam i shvativši da sam toliko pročistio organizam, da mi je drugo pivo previše. Vjerovali ili ne, ja, koji sam mogao popiti pet piva misleći da to i ne osjetim, više od dva piva danas mogu popiti samo nakon sati i sati planinarenja, i to samo ako je društvo kakvo moje društvo u planinama i je, besprijekorno. Ma, bude ekipa na večeri takva da sam popijem butelju vina, ali rijedak je to petak. Čaša je prava mjera.

Gotovo da ne jedem kruh. Tu i tamo. Peciva i manje. Bio sam presretan otkrivši da mi je od trećeg peciva – zlo. Muka, osjećam se kao da sam pijan.

Na kraju. Sve se podrazumijeva. I priče da želim ljudima pomoći, i da mi ne bi smetalo da pomažući ljudima zaradim milijun dolara. Ali, najsretniji ću biti dobijem li poneki kompliment da ovo zapravo nije knjiga o mršavljenju. Da je knjiga sjajna, ali da nije knjiga o mršavljenju, da tu ima nešto bitno više.

Konzultirajte se s doktorom. Još bolje, s više specijalista

Da sam na početku moje sedmogodišnje potrage za idealnom prehranom znao što znam sad, vjerujem da bih sa 134 na 92 kile smršavio za godinu, najviše godinu i pol. Evo što bih radio.

 

  • Prvo bih otišao u Cybex centar, da mi dr. Slobodan Kuvalja sredi lokomotorni sustav i kaže kako se uopće smijem rekreirati.
  • Umjesto običnog pješačenja, zbog aktiviranja više mišića i sagorjevanja više kalorija, hodao bih nordijski. To je ono sa štapovima.
  • Otišao bih nutricionistici i kineziologinji Blanki Perše, koja bi mi preporučila metabolički balans, i rekla mi što točno mom organizmu treba.
  • Nakon doručka i večere, ili nakon doručka i ručka, popio bih Herbalife shake. U svakom slučaju, u prehranu bih uveo vitamin C, multivitamin, omegu 3, probavne enzime i probiotoke.
  • Radio bih na sebi. Integrativna psihologija, rad na sebi silno pospješuje mršavljenje. U tome su mi najviše pomogli moja sestra, Marija Ljubičić, i Marina Nardin.

 

Zbog debljenja i, općenito, načina života, umalo sam umro. Hajde, ako ne umro, malo je nedostajalo da se ozbiljno razbolim. Zbog nestručnog mršavljenja zamalo sam postao invalid. Zato savjetujte se s liječnikom ne ispisujem da bih izbjegao eventualne sudske tužbe, ne ispisujem to ni sitnim slovima kao što se piše na ugovorima u kojima te druga strana oguli do kosti, nego to ističem zato što sam skupo, zdravljem, platio što se nisam savjetovao s liječnikom. Želite li mršavjeti, iz dubine duše vam preporučujem da se, prije nego išta poduzmete, savjetujete, ne s jednim liječnikom, nego s više specijalista.

I, da odmah raščistimo neke stvari. Ne jamčim ni da će sutra Sunce izaći, a kamo li da će vam moja priča pomoći da smršavite. Zapravo, bit ću s vama krajnje iskren. Da biste smršavjeli, ova knjiga vam uopće ne treba. Cijela industrija mršavljenja dobrim se dijelom zasniva na debeljkovom zanosu u trenutku kupnje nekog aparata, preparata, knjige… na debeljkovom osjećaju da je nešto poduzeo. I taj osjećaj, optimizam, zanos, već idućeg jutra često splasne u razočaranje, melankoliju, novi u nizu poraza zbog nedostatka volje. No, treba li vam podrška, prijatelj, ova knjiga bi to mogla biti. Prijatelj koji će vas bodriti.

Mislim da odmah trebamo raščistiti i da svi muškarci i poneka žena nogomet znaju bolje od izbornika reprezentacije, dok ama baš svi muškarci i ama baš sve žene znaju sve što se o mršavljenju može znati. Utoliko sam i ja tek jedan od pametnjakovića koji sole pamet. S jednom razlikom. Pametnjaković sam koji je smršavio 40 kila, i ne debljam se. Ništa vam ne obećajem, ništa vam ne jamčim, eli eto, ovo je moja priča.

40kila.com