Portir zna tko je luđak na kiši

Uveo sam pravilo. No excuse! Nema isprike!

Svi znamo kako to ide. Danas imam posla, pa neću pješačiti. Pada kiša, neću pješačiti. Moram na nečiji rođendan, preskočit ću rekreaciju. A, ne! Pješačio sam makar sjekire padale. Dobro, nikad nisu padale sjekire, ali ništa me nije moglo spriječiti. Ako bi bilo vrijeme da krenem s posla, a padala je kiša, hodao bih od firme do stana s kišobranom u ruci. Na mostu bi auti jurcali po lokvama i prskali me, zalijevali me vodom, ali imao sam viši cilj, zdravlje. Plus, dosljedan, sam sam sebi bio veći u očima. Bio sam veći i u očima kolega s posla koji bi me htjeli povesti, ali sam zahvaljivao i odbijao. Uživao sam u komplimentima mojoj upornosti.

Ako bih cijeli dan bio na sastancima na koje nisam smio doći uznojen, pješačio bih u kvartu makar od deset do jedanaest navečer.

Ako je na nasipu ili na šetalištu oko jezera bilo blatno, ili preblatno, da ne bih hodao po blatu, autobusom i tramvajem dovezao bih se s posla u kvart gdje živim, a onda bih hodao oko atletskog stadiona. Oko njega je pločnik. Kišobran u ruke, i dvadeset krugova. Prvog takvog dana, portir bazena, koji se nalazi tik do stadiona, izašao je i u čudu me gledao. Nekoliko mojih krugova je stajao na vratima, promatrao me, izgledalo je da je na rubu da me pita što to radim, ali nije me tjerao. Vidio je da ne radim nikakve probleme, pa neka me.

Tamo sam išao i za dana za kojih je prijetila opasnost od oluja. Počnem hodati, pa bude li vrijeme neizdrživo, neće me zateći na pola kruga oko jezera, gdje se ne bih imao kamo skloniti. A ovako bih imao kamo pobjeći, u kafić na bazenu.

Želiš li smršavjeti, a misliš li da ti razgovor sa mnom može pomoći, nazovi, pošalji mail
Pošalji e-mail Nazovi
U najgorem slučaju, izgubit ćeš 30 minuta. U najboljem ćeš izgubiti 30 kila 🙂

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

40kila.com