“Savjetuj se s nutricionistom, jer nisi ono što jedeš, nego ono što apsorbiraš”

“Mnoge reklame kažu ‘potražite savjet liječnika’, ‘prije nego krenete mršavjeti idite svom liječniku’… Većina ljudi kaže da zna sve što je o mršavljenju potrebno znati, a svodi se na ‘manje jedi, i vježbaj’. Međutim, moje istraživanje je pokazalo što čovjek istrpi jer je mislio da je to mogao sam. Što ti, nutricionistica, imaš za reći o najčešćim pogreškama koje ljudi rade zato što ne traže savjet eksperta?”

“Toliko toga… Vraćam se na ovo da smo svi različiti. Kaže se da prije mršavljenja treba otići liječniku na pregled, a ja bih dodala da treba otići i kod nutricionista. Ne znaš koje probleme imaš. Dobra probava je preduvjet zdravlja, jer hrana mora proći kroz probavni trakt. Ne mogu ti uopće nabrojati koliko tu problema može biti. Kaže se da si ono što jedeš, a zapravo je točno da si ono što apsorbiraš. Možeš jesti najbolju hranu na svijetu, ali ako tvoj probavni trakt nije dobar da to probavi, a onda da apsorbira… Postoji nešto što se na engleskom zove leaky gut, što možemo prevesti kao propusno crijevo. Zato što se loše hraniš, stijenka crijeva postaje preporozna, i u naš organizam ulazi hrana koja ne bi trebala ući. U organizmu nastaje kaos, jer ne znamo što učniti s tim ogromnim molekulama kojima tu nije mjesto. Stoga ih naš imunološki sistem počinje napadati, i upravo to je jedan od faktora nastajanja autoimunih bolesti. Naravno da treba provjeriti u kakvom su stanju srce, jetra, bubrezi. Dakle, i liječniku i nutricionistu treba otići jer u organizmu može biti puno problema, za koje, u nedostatku simptoma, ne znamo.”

“Montignaca mi je prijatelj donio i rekao da su dvije stranice cijela knjiga. Te dvije su graf koji pokazuje zašto čovjek brzo ogladni, i stranica na kojoj piše koja se hrana treba jesti s kojom hranom. Ostatak knjige, našalio se frend, čovjek je napisao jer neće valjda prodavati dvije stranice, mora ih napisati bar stotinu. Dalje, zaključio sam da se često nisam debljao od hrane, obroka, nego od međuobroka. Kad sam počeo paziti što su međuobroci, kad su međuobroci postali ili badem, ili Herbalifove proteinske pločice, ili shake, uz neko lagano kretanje, recimo pet do sedam kilometara na dan, mršavio sam i 5 kila tjedno, a da nisam bio gladan. Ma, ne čak ni ‘jedem, dakle mršavim’, nego ‘grickam, dakle mršavim’, pa sam čak imao i razdoblja ‘žderem, a mršavim’, jer sam pazio što sa čime kombiniram, a mnogo sam se kretao. Recimo, za večeru tuna s blitvom u malte ne neograničenim količinima.”

“Jeo si koliko si htio?”

“Točno to, jeo sam koliko sam htio, a nisam se debljao, nego sam mršavio. Radi li se tu o individualnom organizmu kojemu je to slučajno odgovaralo, ili priča ipak naginje ka univerzalnosti?”

“Uvijek sam za individualni pristup. Neki ljudi moraju jesti međuobroke zbog održavanja normalne razine šećera u krvi.”

“Zar sam međuobrocima, i to pametnim međuobrocima, nesvjesno, nemajući pojma što radim, dao organizmu dovoljno glukoze? A organizam je zahvalan rekao: ‘Hvala Bogu, sjetio se’?”

“Ne bih baš tako rekla, bolji je izraz davati organizmu ravnomjernu količinu glukoze. Time održavaš energiju, odnosno organizam proizvodi dovoljno energije za cijeli dan.”

“Hoćeš reći, omogućio sam mu da u miru otpušta viškove? Da kaže: ‘Ne moram panično pakirati, mogu se riješiti viškova.'”

“Organizam kaže: ‘Vidi kako mi je dobro, sad imam kontinuiranu opskrbu gorivom za dovoljno energije.’ Ljudi piju puno kave. Zašto? Jer im nedostaje energija. Nakon svake šalice kave, adrenalne žlijezde proizvodnjom adrenalina u kratkom roku podižu energiju. Taj prenagli dolazak energije uvjetuje i njezin brzi i nagli pad.”

“Hoćeš reći, kao junkyjev šut? Kao alkoholičareva žestica? Opet pričamo o šećeru kao drogi?”

“Upravo to. I, kad naglo padne, ljudi postaju agresivni, razdražljivi i gladni, pa im treba još šećera u vidu stimulansa poput kave, alkohola, karboniziranih napitaka, ili hrane bogate ugljikohidratima, kao što su kruh, tjestenina ili kolači. Na to se, naravno, veže probem inzulina, koji u ovakvoj situaciji podiže inflamaciju u organizmu. Kad šećer naglo raste, svaki put kad dobiješ, kako si rekao, šut, inzulin kuca na vrata stanice ne bi li glukoza ušla u svaku stanicu u našem organizmu. Stanica uzme samo onoliko glukoze koliko joj treba, dok se višak pretvara u masnoću i taloži u organizmu.”

“Znači, ovo bi bila špranca… Novinar sam, mjesecima sam pod užasnim stresom. Dođem na posao, i odmah sam gladan. Pojedem, recimo, jaja sa šunkom. Međuobroci su stalno sendviči. Mozak je stalno okupiran, a tijelo vrišti ‘daj mi šutove šećera, da se spasim!’. I, taloži se oko struka.”

“Točno. Sljedeći korak je rezistencija inzulina. Zamisli da kontinuirano preopterećuješ motor. Trajat će neko vrijeme, ali onda će se početi kvariti i eventualno stati. Tako je i s inzulinom. Zbog učestalog korištenja i prevelikog opterećenja više ne može biti efikasan kao ranije, i treba ga proizvesti sve više za isti učinak. U najgoroj varijanti dolazi do dijabetesa, malignih oboljenja i cijelog dijapazona teških i kroničnih bolesti.”

I, prije kineziologije, o čemu mi je Blanka pričala dvije godine prije nego što je Đoković proslavio bezglutensku prehranu i kineziologiju, još samo nešto.

 

 

 

Želiš li smršavjeti, a misliš li da ti razgovor sa mnom može pomoći, nazovi, pošalji mail
Pošalji e-mail Nazovi
U najgorem slučaju, izgubit ćeš 30 minuta. U najboljem ćeš izgubiti 30 kila 🙂

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

40kila.com