Nedugo po povratku s godišnjeg pretrpio sam živčani slom. Treći u deset godina.
Probudio sam se oko podneva. Umjesto da se sav stresem jer sam prespavao dobar dio radnog dana, samo sam ležao i buljio u strop. Želio sam da mi šef kaže da je najbolje da odem iz firme. Da mi da otkaz. Ili da mi savjetuje da promijenim posao.
Ležao sam oko pola sata. Nazvao je. Nisam se javio. Pogledao sam propuštene pozive, naravno, zvao je nekoliko puta.
Nekako sam se natjerao obući i krenuti u redakciju. Opet je zvao, ali se opet nisam javio. Na minutu do ureda poslao sam mu poruku. Da bude i šef i frend i spusti se u kafić preko puta firme. Tako je i bilo.
Pozdravio je. Ja nisam. Da sam riječ progovorio, počeo bih ridati. Što u kafiću punom kolega nije zgodno. Neko vrijeme obojica smo šutjeli.

Burn out, ali prijatelj me treba

“Jesi ručao?” pitao sam ga. Suza mi je kliznula ispod sunčanih naočala.
“Nisam.”
“Odi ti jedi, a dok se vratiš ja ću se nekako srediti.”
Baš kako treba, da ne izazove eksploziju, otišao je bez riječi. I, što je vrlo važno, bez dodira. Ni tapšanja po ramenu, ni onog frajerskog udaranja stisnute šake o šaku. Točno kako treba.
Vratio se, a ja sam se sredio taman da mogu slušati. Recimo, slušati s razumijevanjem. Onako, da kužim o čemu se govori.
“Vidi”, počeo je Boro, “ti bi sad najradije dao otkaz, a veliko bi ti olakšanje bilo i da ga dobiješ.”
“O, da.”
“Nažalost, ništa od toga. Trebam te.”
“Fuck!”
Jedan ili dva sloga bila su prava mjera. Trećim bih se rasplakao.
“To što se s tobom događa klasični je burn out. Iz knjiga. I, čemu služe prijatelji nego da stvari učine gorim. Ja sam to proživio dva puta i oba puta sam problem riješio promijenivši posao. To bi bilo najbolje i za tebe, ali trebam te. Poštujem svaku tvoju odluku, ali želim te ovdje.”
“OK.”
“Izdrži još nekoliko mjeseci, a poslije ćemo vidjeti. Ili smanjenje opsega posla, ili novi opis posla, nešto ćemo smisliti…”
“OK.”

Predebeo za trčanje

On je otišao natrag na posao, a ja na autobus. Nisam, kao inače, presjeo na tramvaj, nego sam otpješačio na nasip; Zagreb ima lijepo šetalište uz rijeku. Jedva sam prehodao kilometar. Mokar do kože, boreći se za dah, sjeo sam na klupu da bih odmorio. No, bar nešto, konačno sam uspio duboko udahnuti.
Sjedio sam i razmišljao. Pokušao sam se sjetiti kad sam se zadnji put bavio sportom. Godine i godine su prošle. Do šeste godine živio sam na selu, gdje su se djeca po cijele dane igrala vani, jela kao vukovi i bila vitka. S deset godina počeo sam trenirati tenis, a kasnije sam, po cijele dane između treniranja skoka u vis, igrao nogomet i košarku, manje odbojku i stolni tenis, i tako sve do fakulteta. Slijedile su tri gladne ratne godine, da bih u dvadeset i drugoj, 1992., od gladovanja mršav kao štap, počeo raditi kao sportski novinar. Među ostalim, pokrivao sam odbojku. Oporavivši se, vrativši dio kila, s odbojkašima sam igrao tenis, što je nakon njihova odlaska iz Mladosti u inozemstvo, a i zbog mojih čestih putovanja, prestalo 1996. godine. Tada je počelo moje propadanje. Posao, nakon posla odlasci na pića, loša hrana. Postupno, sa 70 kila udebljao sam se na 134. Ovo je, po svemu sudeći, bio ili kraj slabosti, ili moj kraj. Sad ću nešto učiniti sa sobom, ili me neće biti.
Stari mi je iks puta znao reći: “Sine, poznaješ li jednog jedinog debeljka koji svuda hoda?”. Svjestan da sam predebeo za trčanje, da gležnjevi, koljena, kukovi i kičma trčanje ne bi izdržali, pokušavajući me nagovoriti da se spasim govorio mi je o konobaricama i konobarima koji ne nose teške terete, ali zbog posla stalno hodaju, i svi su vitki (to jest postotak vitkih je tako velik da kažemo da su svi vitki), o prijateljima i poznanicima kojima je hodanje bilo jedina rekreacija, a sjajno su izgledali. Godinama je on savjetovao, pričao, gotovo preklinjao da se spasim, plašio me posljedicama.
Tog dana, na putu do stana, u dućanu nisam kupio ni čokolade, ni pivo, ništa što deblja. Nego paradajz i mozzarellu, i jabuke.

Želiš li smršavjeti, a misliš li da ti razgovor sa mnom može pomoći, nazovi, pošalji mail
Pošalji e-mail Nazovi
U najgorem slučaju, izgubit ćeš 30 minuta. U najboljem ćeš izgubiti 30 kila 🙂

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

40kila.com