Što je to vrijeme, iliti aktivnost pobjeđuje stres

“Jesi ti to smršavio?” pitao me top menadžer, nevažno tko, nevažno u kojoj branši radi, vidjevši me mjesec dana nakon što sam počeo hodati.

A joj, smršavio sam rupu (rupetinu!) na remenu, mršaviji sam dva centimetra, no toliko sam debeo da mršavljenje nije očito…

“O, da”, rekoh ipak zadovoljno, “rupa na remenu manje.”

“Kako? Trčiš? Mene je trčanje preporodilo.”

On je uvijek pazio što jede. Ma, pazio je i što pije – često samo vodu – a kamo li što i koliko jede. Ono malo zdravih obroka što sam pojeo godinama se debljajući pojeo sam s njim. Bezmasno meso, uglavnom puretina ili teletina, sa salatom, ili svježi kravlji sir sa salatom. Najnezdravije što je pojeo u mom društvu, ali tek koji put, pizza margarita. Podrazumijeva se, mala, s vodom. Ne pamtim da sam ga ikad vidio da jede nešto slatko. Njega je također mljeo stres. Stotinjak telefonskih poziva na dan, stotine tisuća kilometara za volanom, dani, tjedni i mjeseci na aerodromima i u avionima…

Stjecajem sretnih okolnosti prijateljica njegove obitelji je psihologinja. Ona mu je rekla da je njegov jedini problem stres, a lijek za to je fizička aktivnost. Top menadžer je tu i tamo, recimo prosječno jednom na tjedan, igrao nogomet s društvom iz djetinjstva. Znamo kako to ide. Najteže stvari na svijetu su naći trećega za preferans, ili četvrtoga za belu. Nogomet? Previše ljudi za pronalaženje. Psihologinja mu je preporučila trčanje. Ona njemu, a on meni.

“Nažalost, bojim se da moji raštimani zglobovi ne bi izdržali trčanje. Hodam, i jedem samo paradajz s mozzarellom za ručak, i jabuke s malo pršuta za večeru. Nekad obratno”, nasmijao sam se.

“Ma, ako ti hodanje pomaže, samo ti hodaj”, reče moj frend. “Otkako trčim, malo što me može iznervirati…”

E, da, točno sam znao o čemu govori.

Već u prvom tjednu pješačenja uočio sam da više nisam razdražljiv. Htjedoh reći, jedan od najčešćih izgovora ljudi koji ne vježbaju je želja da što više vremena provedu s obitelji. Međutim, što je to vrijeme? Jesu li to tri sata ležanja na kauču i drečanja na svaki šum, prigovaranja ženi što joj je kosa iza a ne preko uha, te da što papuče rade uz lijevi umjesto desni rub fotelje, ili su vrijeme dva sata nakon rekreacije, a da ti u ta dva sata ništa ne smeta, da imaš strpljenja i za ženu i za djecu, da te baš ništa ne može izbaciti iz takta? That’s my point! Stres na poslu bio je isti, ali ja nisam bio isti. Nije bilo pitanja na koje bih reagirao nervozom, napadom.

Želiš li smršavjeti, a misliš li da ti razgovor sa mnom može pomoći, nazovi, pošalji mail
Pošalji e-mail Nazovi
U najgorem slučaju, izgubit ćeš 30 minuta. U najboljem ćeš izgubiti 30 kila 🙂

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

40kila.com