Ustajem ne podupirući se rukama o stolac

Debeo, s kauča i stolaca ustajao sam kao što se, bar po pričanju starijih generacija, golman Lav Jašin podizao s trave nakon bacanja za loptom – po’ sata. Bio sam trom, koljena nisu podnosila težinu, pa sam ustajao podupirući se objema rukama o naslon stolaca ili kauča kao starac štapom o pod.

Pomaci na bolje podjednako su iznenađivali i mene i ljude kojima je bilo stalo. Roditelji su mi došli u posjet. Mama je htjela ustati da nešto donese iz kuhinje. U loša stara vremena jedva bih je pretekao, to jest ustao bih brže od nje, ali za dlaku. Ovog puta nije se uspjela ni pomaknuti, a ja sam na njeno i tatino oduševljeno zaprepaštenje s kauča izletio kao sprinter iz startnog bloka.

Koliko god napredak po prirodi stvari morao biti postupan, i je, uočeni pomak na bolje uvijek iznenadi čovjeka. Ništa to nije preko noći, a baš tako izgleda, kao da je preko noći. Navečer je sve kao i dan prije, a ujutro bi ti hlače spale da ne probušiš novu rupu na remenu. Jučer si se ustajući sa stolca podupirao rukama, a danas kao da su te iz katapulta izbacili…

Želiš li smršavjeti, a misliš li da ti razgovor sa mnom može pomoći, nazovi, pošalji mail
Pošalji e-mail Nazovi
U najgorem slučaju, izgubit ćeš 30 minuta. U najboljem ćeš izgubiti 30 kila 🙂

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

40kila.com